Desanka "Beba" Lončar (Beograd, 28. travnja1943. - ), srbijanska i talijanskaglumica, popularna od 1960-ih do 1980-ih, u kom periodu je glumila u 52 filma.
Desanka Lončar na film je došla posve slučajno, 1960. godine, kao gimnazijalku zamijetili su je producenti filma Ljubav i moda i ponudili joj ulogu lijepe mlade djevojke Sonje Ilić. Ta lepršava komedija, s tada vrlo popularnim glumcima Miodragom Petrovićem-Čkaljom, Mijom Aleksićem, Severinom Bijelićem, Janezom Vrhovcem stvorila je od tadašnje srednjoškolke Desanke Lončar, novu filmsku zvijezdu Bebu Lončar. Nakon toga uslijedio je još veći uspjeh s filmom Deveti krug redatelja Francea Štiglica, filmom o drami židovske djevojke Ruth (Dušica Žegarac) u kojem je Beba Lončar glumila prijateljicu Magdu.
1963. godine engleski redatelj Jack Cardiff snimao je tadašnjoj JugoslavijiDuge brodove, hollywoodski film A produkcije o vikinzima i njihovom životu, s tadašnjim prvoklasnim glumačkim zvijezdama: Richardom Widmarkom, Sidneyem Poitierom i Rosannom Schiaffino. Zvijezda odabrana da glumi lik Gerde napustila je snimanje te je redatelj Cardiff morao pronaći zamjenu. Izabrana je Beba Lončar i time je otpočela njena inozemna karijera.
1964. godine, pozvao ju je talijanski redatelj Mauro Bolognini da mu glumi u filmu La donna è una cosa meravigliosa (Žena je predivna stvar), film je prikazan na Festivalu u Veneciji i imao zapažen nastup. Te iste godine Beba je angažirana na više strana i glumi u Francuskoj, Jugoslaviji, Njemačkoj i Italiji.
Sljedeće godine 1965., glumi u vrlo uspjelom filmu redatelja Pietra GermiaSignore & signori, žestokoj kritici provincijskog licemjerja. Film je dobio Veliku nagradu (Grand Prix) na Filmskom festivalu u Cannesu1966. godine.
Nakon toga ne obazirući se na posljedice i buduću karijeru glumi u vrlo tanašnim filmovima kao što je Il massacro della foresta nera, Agente segreto L.K. Operazione Mida, Una vergine per il bandito, Rapporto Fuller: base a Stoccolma i Svetlana ucciderà il 28 settembre, posljednja dva režirao je Sergio Grieco u istom maniru.
1969. glumila je u filmu Salvatorea Samperija-Cuore di mamma (Majčino srce).
1970. godine redatelj Mario Monicelli dao joj je ulogu princeze Berthe d'Avignon u vrlo popularnoj komediji Brancaleone alle crociate (Brancaleone u križarima).
Nakon toga dobila je ulogu u filmu La ragazza dalla pelle di luna (Djevojka u mjesečevoj koži) u kojoj je bljesnula Zeudi Araya.
1974. godine bila je veoma popularna u Italiji, jer je igrala lik djevojke glavnog protagonista Giancarla Zanettija u televizijskoj drami kuće RAIHo incontrato un'ombra (Upoznao sam sjenu), u režiji Daniela D'Anza. U to doba bila je vrlo popularna u Italiji, stalno na televiziji bilo kao gost ili voditelj različitih zabavnih programa. 1978. snimila je i izdala gramofonsku ploču Dentro.
U međuvremenu se njezina filmska karijera polako gasila, sve rjeđe su je angažirali, sve dok 1983. nije snimila svoj posljednji film La villa delle anime maledette (Vila prokletih duša).
Nakon toga Beba Lončar vratila se u tadašnju Jugoslaviju, naselivši se u Split, grad svoga tadašnjeg muža Josipa Radeljaka "Dikana", jer je on ondje posjedovao vrlo poznati ugostiteljski objekt.
Radeljak je sredinom devedesetih započeo izvanbračnu vezu s također glumicom, ali znatno mlađom Enom Begović, pa je potkraj 1990-ih pokrenuo brakorazvodnu parnicu, te je Beba otišla iz Italije, a nakon nekoliko godina s novim partnerom natrag u Beograd.